Rolling Heron's Totally Amazing Blog

Random rants of sillyness

eDomaćica: Flekice + pijane višnje 17/01/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 5:27 PM

Zdravo svima, koliko vas ima. Ovaj će se recept sastojati iz dva dela. Zašto? Zato što sam imala višanja u zamrzivaču i nisam htela da mi propadnu. Dobro, znam da mi ne bi propale u zamrzivaču, al’ ne mogu same palačinkice/flekice da serviram. Inače ‘flekice’ je krstila moja mama, kojoj su i bile namenjene.

FLEKICE/PALAČINKICE

  • Umešamo 250g ricotte, 125ml mleka i 2 žumanceta, dodamo 100g brašna i kašičicu praška za pecivo
  • 2 belanceta umutimo u sneg
  • Lagano umutimo sneg u mleko/žumanca/brašno
  • Flekice vadimo kašikom i spuštamo na vreo tiganj. Kad krenu da se prave mehurići na površini, flekicu obrnemo

Ukratko:

250g ricotta belog sira
125ml mleka
100g brašna
2 žumanceta
2 belanceta
1kk praška za pecivo

oko 20min

Predlog: Kad mutimo belanca, treba da budu dovoljno čvrsta da se činija može obrnuti naopačke iznad glave i da ne završimo sa belancima u kosi. Za ovu murdost se zahvaljujem mom tati, najboljem palačinkaru u porodici. Flekice su zbog sira malo mekše nego što bi se očekivalo, tako da ih ne treba peći letnji dan do podne, da stvrdnu.

PIJANE VIŠNJE

  • 0.5kg zamrznutih višanja ostavimo da se bar malo odkrave
  • višnje i sok koji se od višanja odcedio ubacimo u manji lonac, zajedno sa 1 šoljom crnog vina, 1 šoljom vode, 1/2 šolje javorovog sirupa
  • kuvamo dok ne zavri
  • dodamo 1 kašiku gustina, rastvorenu u 2 kašike vode
  • kuvamo još oko 5min
  • ostavimo da se ohladi
  • višnje serviramo uz flekice (ili nešto drugo), tečnost koja ostane se može iskoristiti ili kao sok ili kao preliv za flekice (ili nešto drugo :))

Ukratko:

0.5kg višanja
1 šolja crnog vina
1 šolja vode
1/2 šolje javorovog sirupa
1 sk gustina
2 sk vode

oko 10 minuta, bez odmrzavanja višanja

Predlog: Šolja ima oko 200ml i poznata je takođe pod nazivom ‘šolja za kafu’. Ne za mleko, ne za čaj, ne za esspresso. Za kafu. Gustin je isto što i kukuruzni skrob. Dr Oetker ga pravi pod nazivom ‘gustin’. Možda ga neko drugi pravi pod drugim nazivom. Ako nema javorovog sirupa, može i med, ali ne znam u kojim količinama.

I tako to izgleda sa malo šlaga i sirupom od borovnica

 

eDomaćica: Čorbica od graška 14/01/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 2:01 PM

Da se razumemo, ja nisam baš neki fan graška. Kad sam bila klinka, roditeljka je imala x problema s mojom antipatijom do graška. Ali ova čorbica mi se tako sviđa, a i laka je za praviti. Ma divota jedna!

ČORBICA OD GRAŠKA

  • U lonac sipamo 1l vode i 2 povrćne supene kockice i stavimo da se kuva
  • Kad voda provri, ubacimo unutra 0.5kg graška i 2 cela neoljuštena čena belog luka i ostavimo da vri neko vreme. Promešamo ponekad, čisto da se ne zalepi poneki grašak za dno (kao što se, recimo, meni desilo)
  • U blender (shaker, mixer, kako ga god zovete) sitno narežemo 1 pakovanje mozzarelle
  • Kada je grašak skuva, oko pola one vode bacimo, zajedno sa belim lukom, dok grašak i ostatak vode ubacimo u blender, preko sira
  • Uključimo blender i čekamo da se sve lepo usitni i izjednači.

Ukratko:

1l vode
2 povrćne supene kockice
500g graška
2 čena belog luka
oko 200g mozzarelle

blender

vreme zavisi od brzine kuvanja graška

Preporuka: Pazite da ne zaboravite izvaditi luk iz graška. Ako nemate blender, onda se nemojte truditi da ovo pravite. Ja sam probala s mixerom i nije išlo. Što sitnije narežemo mozzarellu, to će se sve brže umutiti cela stvar. Problem sa običnim graškom je što nije oljušten, tako da će čorbica biti malo grudvasta (da li je to reč?). Ako ne volite grudvice i grickave delove u svojoj čorbi, onda možete probati sa sušenim graškom, mada pojma nemam koliko dugo će morati da se kuva.

Ovo je bio moj dorucak jutros, posle SNG 🙂

 

eDomaćica: Pileći (zlatni) grumeni

Filed under: eDomacica — Tasha @ 1:46 PM

Majke mi, grumeni. Kad ukucaš ‘nugget’ u online rečnik, kao prevod dobiješ ‘grumen’, te stoga pileći (zlatni) grumeni.

PILEĆI (ZLATNI) GRUMENI

  • 5 belih mesa isečemo na tanke, manje komade (recimo 5x3cm, oko 7mm debljine) i izmlatimo ih na mrtvo ime i prezime tučkom za meso
  • U posudu sipamo čašu čvrstog jogurta (onaj koji se, jelte, već nalazi u čaši) i čašu tečnog jogurta, zamešamo i ubacimo unutra naseckanu piletinu, te sve opet izmešamo, da je svaki komad piletine lepo prekriven jogurtom.
  • Ostavimo u frižider da odstoji oko pola sata.
  • Uključimo peć da se greje na 200°C.
  • U međuvremenu, u vakumsku kesu (lakše tako) ubacimo dve kesice dobro slanih krekera, uzmemo oklagiju i udaramo krekere dok se ne usitne. Da, ovo je vrlo nasilan recept.
  • Kada su od krekera ostale mrvice i prah, ubacimo to u neku veću, ali plitku posudu ili tanjir.
  • U pleh za pečenje stavimo papir za pečenje.
  • Izvadimo piletinu iz fižidera i svaki komadić, kako otresemo od viška jogurta, uvaljamo u ga u krekere i stavimo u pleh, na papir.
  • Na kraju ubacimo pleh i pečemo 20 – 30 minuta na 200°C.

Ukratko:

5 belih mesa
2 čaše jogurta
2 kesice slanih krekera

papir za pečenje
vakumska kesa
oklagija

30 min da odstoji piletina
20 – 30 min pečenja

Preporuke: Krekeri se mogu lomiti i tučkom za meso, ali oštra strana pravi rupe u kesi, pa krekeri lete na sve strane. Ako vas ne mrzi, grumenčiće bi trebalo obrnuti. Mene je mrzelo i super su ispali bez obzira. Mogu biti 2 čaše običnog jogurta, al ni pod razno one bedne 0.5%m.m. varijante.

Evo kako to izgleda, približno.

Bilo je dva pleha ovoga, a ostalo je jedno maleno čanče. Eto koliko su dobri! 🙂

 

All hail the queen 12/01/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 7:48 PM

So, unlike most of my cooking posts, this one’s going to be in English.

Nigella Lawson

Jamie OliverFor those of you who don’t like watching other people cook, this is Nigella Lawson. She cooks. Has her own show, couple of cook books, so on. So what’s so special about her? I love Nigella. She’s successful, she does something she loves, she’s gorgeous, but best of all: She cheats the hell out of cooking! Nigella isn’t a trained cook. She’s a experience forged cook, like you and I, just your average Joe (or Jane, as the case may be). You know how when Jamie Oliver cooks, he’s like a bee? He buzzes from this pot, to that pot, to this stove, to that chopping board. Hats off to him, and good on ya, Jamie, me ol’ mate. But I don’t haven’t been taught by Italian cooking ninjas. I’m far too clumsy to multitask.

So, I pick Nigella. What do I mean, she cheats? Well, she’ll take store-bought sponge cake, she’ll use crackers to make chicken nuggets, she’ll bash chocolate, so she doesn’t have to chop. This is my kind of person. Again, hats off to the people who have the know-how to make their own sponge cake, who don’t dip their nuggets in crackers and who chop chocolate. But this way, it looks easy. You’ll never see Nigella run across the kitchen, busily mixing stuff in three pots at once. And much like James Bond, you’ll never see her sweat. Her style of presenting is very friendly, so friendly in fact, that she’s been dubbed ‘the queen of food porn’.

cake base panAnd the most important thing: It looks fun! Screw cooking if by the end of it, you want to kill everybody you’re cooking for. Nothing’s worth getting pissed off about. My mum, at one point in her life, owned one of those cake base baking pans. U know, the kind that opens? Wait… Picture… Something like that one, only round. On her first try, the cake base got burned and clung to the surface of the pan. You know what she did? My mum, being the calm person she’s always been, flung the unfortunate pan out the window. Yes, littering on top of getting pissed off. Terrible tragedy. Cakes have not been made in our house since. Til I started cooking. And we still don’t have a cake base. I make my cake bases in a big pot. Works out rather well, I might add.

Anyway, back to why I love Nigella. Fun. Woman has kids! So she makes stuff like “blood and guts” potatoes and “slime” soup. And unlike Julia Child, she’s not obsessed with butter. Geez! What’s with the butter fetish? Went through the entire movie (Julie and Julia) thinking “How the hell doesn’t that woman just drop dead from a cholesterol O.D.?”

Next on the to-cook list: Nigella’s spaghetti alla carbonara. When mum lets me back in the kitchen, that is…

 

eDomaćica:Kako u Sloveniji uloviti badnjak 08/01/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 12:30 PM

Evo, sad nešto čitam kako sve ovo oko Božića treba da se odradi, pa između ostalih stvari i badnjak. Priča kaže sledeće:

Бадњак је обично младо, храстово или церово дрво, које се на Бадњидан ујутро рано сече и доноси пред кућу.

Recimo, meni niko nikad nije rekao da može hrast da se koristi. Što bi mi značajno olakšalo život…

Пре изласка сунца, на Бадњидан, домаћин са синовима или унуцима одлази у шуму да сече бадњак. Бира се обично млад и прав церић, ако нема церића, може и храст. Стабло церића треба да буде толико, да га домаћин на рамену може донети кући. Када одабере одговарајуће дрво, домаћин се окрене истоку, три пута се прекрсти, помене Бога, своју славу и сутрашњи празник, узима секиру у руке и сече бадњак. Бадњак се сече и засеца секиром укосо, и то са источне стране. По народном веровању, бадњак се мора посећи са три снажна ударца.

Badnjak na kolima

Eh, da sam se ja mogla da idem kolima, skinula bih ceo onaj nesrecni cer...

Prvo, trenutni domaćin nema sinova pri ruci. Brat mi je u Americi, mada ga i ne vidim kao potencijalnog drvoseču, makar i jednom godišnje. Ja, kao mašinka, valjda mogu da se računam kao sitnije muško čeljade. Ok, prebrinusmo deo sa sinovima. Drugo, domaćin ima 158 miliona godina, pa nije baš u stanju da se mnogo šeta, a kamo li da arči sekiru sa sobom, a da ne pominjem još i celo drvo, koliko god mlado. I onda se sitnije muško čeljade zaputi put staračkog doma. Umesto sekire – kuhinjski nož, vešto sakriven u levom džepu. Ne, ne idem da koljem bakice i dekice. Kod doma, na brdu, u do kolena visokom snegu, raste jedan jedini cer koji sam ja ovde videla. I onda, kroz sneg, preko potoka, do tamo. I onda kuhinjskim nožem po onom nesrećnom i kanda ofucanom ceru, sve vreme gledajući da ne naiđe neki znatiželjan babac koji će me prijaviti panduraciji. Kakvo krštenje, kakvi bakrači. I tako, na brzinu, jedna grana i šmug kući…

a
a

…mislim da ću sledeće godine ipak otići do crkve da kupim jedan.

a
a
a
citirani tekst pokupljen sa SPC portala
 

eDomaćica: Чесница

Filed under: eDomacica — Tasha @ 12:03 PM

Za sve koji slavite 07.01.: HRISTOS SE RODI!!!

Božić nije Božić bez česnice, je l’ tako? A eDomaćica nije eDomaćica ako nije lenja. I trapava. I usled toga se ne usđuje da razvlači kore preko stola i pravi onu fensi slatku česnicu, nego pravi onu sirotinjsku, jednostavnu verziju. Negde sam pročitala da se to zove Veselica ili tako nešto orno i čilo. Ali što ispadne dooooooobra pogača. E, nije da sama sebe hvalim… al stvarno je super 😀 Nego, da krenemo.

ČESNICA

  • Uzmemo 0.5l mleka (mlakog, ako je ikako moguće) i dodamo mu 4 kašičice šećera, 30g kvasca i 1 kašiku brašna (T-500, iliti fino brašno). Sve to malko zamešamo i ostavimo da stoji na toplom (recimo na uključenom radijatoru, TA peći i slično) oko pola sata.
  • Uključimo rernu da se greje na 180°C
  • Za to vreme pomešamo 1kg brašna, 2 žumanceta, 2 kašičice soli i 125g putera. Može se koristiti i margarin, ali ne daje tako lep ukus 🙂
  • Kada mleko+kvasac odstoji, dodamo to brašnu i sve zamesimo. Ovo može da traje letnji dan do podne ali se isplati. OVDE UBACIMO NOVČIĆ, DOK MESIMO!!! Šta? Zamalo sam zaboravila najvažniji deo…
  • Ostavimo umešeno testo da odstoji na toplom i naraste.
  • Kad naraste, premesimo još jednom, odvojimo jednu jufkicu za ukrase (i pazimo da novčić nije tu), a ostalo stavimo u predhodno puterom podmazan i brašnom poprašen pleh.
  • Kad dodamo ukrase, ubacimo u toplu rernu i pečemo 45 minuta na 180°C
  • Kada je česnica/veselica gotova, izvadimo iz rerne i premažemo žumancetom.

Ukratko:

1kg brašna T-500
0.5l mleka
30g kvasca
125g putera/margarina
4 kašičice šećera
2 kašičice soli
2 žumanceta za testo
1 žumance za ukras
1 srebrni/zlatni novčić za sreću

vreme pripreme zavisi od pravljenja ukrasa 🙂
45min za pečenje

Preporuka: Ako patite od viška živaca, premesite testo bar 2 puta. Ispadne mekše i lepše naraste. A što se ukrasa tiče, ne moraju se praviti. Ja sam dokona, pa volim da prčkam sa takvim stvarima, al’ to za dobru česnicu nije značajno 🙂

I evo, prvi put, slike krajnjeg proizvoda direktno od mene, a ne sa neke leve web strane

Cesnica na hladnom

Malo ambijenta 🙂

Gornja strana cesnice

Dve pticice, dva cerova lista (iako izgledaju vise kao javor)...

Pogled iznutra

I ovako izgleda iznutra... Znam, imam najkičastiji stoljnjak u istoriji proizvodnje tekstila...

Usput, ove godine sam ja našla novčić 😀

 

eDomaćica: Šta da radiš kad sjebeš pirinač 25/09/2009

Filed under: eDomacica — Tasha @ 8:11 PM

Izvinjavam se osetljivijim dušama za naziv ovog post-a, al’ šta ću kad nema primernije reči.

Prvo i osnovno: Pirinač se kuva u razmeri 1:2. Jedna šolja pirinča, dve šolje vode. Praktično provereno. Ko god kaže drugačije, nema pojma.

Drugo: Recimo da ne znamo da kuvamo pirinač. Recimo da niko koga poznajemo ne zna kako se zaista kuva pirinač. I recimo da nam neki genije kaže da su prave proporcije 1:5. Sad, znamo da sva voda treba da ispari da bi pirinač bio gotov, zar ne? Ko hoće da pogađa koliko vremena treba da ispari 10 šolja vode? Čak i ako zanemarimo epsko vreme u kom smo mogli da ulovimo, oderemo, izroštiljamo i pojedemo nepostojeće čudovište iz Loh Nesa, naš nesrećni pirinač se raspao. Toliko se raspao da više ni ne liči na pirinač nego na gromuljastu kašu. Bljeeee!

Ok, sad imamo lonac kompletno beskorisnog pirinča. Možemo da ga bacimo, ali uvek se nađe neka mudrica (u ovom slučaju, moj roditelj) koja izjavi nešto u smislu ‘Ali deca u Africi gladuju!’. I šta sad? Evo šta

STILIZOVANI KOH/SUTLIJAŠ SA JABUKAMA

Ne mora bas ovako da naraste. Sem toga, kad malo odstoji, opusti se, tako da bez brige ako nije baš ko na fotki

Ne mora bas ovako da naraste. Sem toga, kad malo odstoji, opusti se, tako da bez brige ako nije baš ko na fotki

  • Uzmemo ono tutkalo od pirinča i ubacimo unutra 0.5l mleka. Ne brinite se ako je malo gusto. Sve će to narod pozlatiti. Ubacimo 3 pakovanja vanilin šećera (ajde neka mi neko objasni zašto se ne kaže ‘vanilinog šećera’), prstohvat soli i to kuvamo dok ne provri. Uz mešanje, jer će se inače sve zalepiti i zagoreti i ko će to posle da pere?
  • Uključimo rernu da se greje na 180°C
  • Dok se ovo gore krčka, greje i šta sve ne, uzmemo 4 veće jabuke, oljuštimo i očistimo ih i narežemo na tanke listove. Dodamo sok 2 limuna, 2 kašike šećera i 1 kašičicu cimeta. Izmešamo jabuke tako da se sok i sve ostalo lepo rasporedi i ostavimo da stoji dok završimo ostale stvari.
  • U pirinač ubacimo 3 žumanceta, kašiku šećera, 3 pune kašike pavlake, 0.25l umućene slatke pavlake, 2 kašike griza i sneg od 3 belanceta. I opet sve to umutimo. (btw, lonac sa pirinčem smo skinuli sa ringle, a ringlu isključili, čisto da ne bude zabune)
  • Uzmemo pleh i namažemo ga puterom i sipamo pola smese pirinča u pleh.
  • Poređamo jabuke i prelijemo sa ostatkom pirinča, a potom po vrhu stavimo nekoliko tankih listova putera.
  • Pleh ubacimo u peć i pečemo oko 1h.


Ukratko:

pola lonca prekuvanog pirinča
4 veće jabuke
0.5l  mleka
2 limuna
1 kašičica cimeta (doduše, cimeta nikad previše)
0.25l slatke pavlake
3 jajeta
2 kašike griza
šećer, so, puter

20min za seckanje i grejanje rerne
10ak min za prokuvavanje mleka i pirinča
60min za pečenje

Preporuka: Sačekajte da se ohladi. Bolje je, Tesle mi.

 

eDomaćica: Ćušpajz od tikvica 24/09/2009

Filed under: eDomacica — Tasha @ 12:13 PM

I tako otvorim ja frižider i vidim nema ništa za jelo. Ostareli roditelj voli kuvati splačine, pa u funkciji samoočuvanja, ja se bacim u kreativni proces kuvanja.

ĆUŠPAJZ OD TIKVICA

  • Treba oko 6:1 odnos tikvica i crnog luka. Znači, na 600g tikvica ide 100g luka, na 1,2kg tikvica ide 200g luka i tako dalje. Sad, ja nisam neki veliki fan crnog luka, al neće biti ni pogrešno staviti malo više.
  • Prvo operemo, oljuštimo i prepolovimo tikvice po dužini. E sad, kuvar će vam reći da izvadite semenke. Aman ko ima živaca da se bakće s onol’kim semenkama? Manite se vi lepo ćorava posla i samo narežite tikvice na listiće. Semenkice su mekane i raskuvaće se, tako da nema razloga za brigu. Naseckane tikvice potom posolimo (2 prstohvata), promešamo i ostavimo da stoji dok se pobrinemo za luk.
  • Luk oljuštimo i narežemo na tanke listove i ubacimo u šerpu, sa malo ulja, da se dinsta. A kako znamo da je luk gotov? Pa, biće vrlo mekan i blago braon. Ako neki listić i zagori, nema razloga za paniku. Sve je pod kontrolom.
  • Kada je luk gotov, ubacimo tikvice i beli luk (naseckan, ali bolje ako ima ona spravica za gnečenje) i sve pomešamo. Ringlu smanjimo na 1.5 (ako ide do 3), šerpu poklopimo, otvorimo laptop i zaboravimo na kuvanje koje se odvija. Ok, ne zaboravimo skroz, treba to sve pomešati svakih 15ak minuta. Ali pošto se cela stvar kuva oko 1h, sigurno postoji nešto što bismo radije činili za to vreme, zar ne?
  • Kako znamo da je vreme za dalju akciju? Voda koju su tikvice pustile lepo vrijucka, tikvice su otprilike boje koju dobiju narezane jabuke kad ih ostavite duže od 10 minuta. Sve je super. Šta sad? Sada dve kašike brašna (ili više, ako hoćemo da ćušpajz bude gust) i 200g pavlake… i malo soli, pošto nebitno koliko smo solili tikvice pre ovoga, pavlaka će da ubije predhodni trud.
  • E, znači sad imamo luk, tikvice, brašno i pavlaku (i so). To sve lepo zamešamo i kuvamo još 5 minuta (uz mešanje) i eto. Gotovo! Uspešno smo napravili ćušpajz!

Ukratko:

6 delova tikvice, 1 deo luk
3+ čena belog luka
2+ kašika brašna
200g pavlake
2+1 prstohvata soli

15 min za seckanje, ljuštenje i ostale pripremne gluposti
10min za dinstanje luka
45-60min za kuvanje luka i tikvica
5min za kuvanje povrća, brašna i pavlake