Rolling Heron's Totally Amazing Blog

Random rants of sillyness

Thunder 27/08/2011

Filed under: Story — Tasha @ 6:26 PM

Teacups in the rain

The thunderclap makes me spring into action.
I sat in my bed, my legs crossed, arms wrapped around myself, thinking of you. The fabric of my sheets felt hard against my bare legs, the mattress dipping under my weight and rustling with every breath I took. And you know how I need to remind myself to breathe, when you take over the space in my head.
The room grew darker in that way it does before a storm, when the sky loses colour, but still you can see the light hiding just out of the line of sight, afraid of the destruction that will come. A golden ray teases you, beckons you to look for it, but no matter how you try, it will never be found.
The windowpane shakes, feeling the vibrations in the air before my ears pick them up. As every time before, thunder crashes and rips through the air, followed by the rain. It comes from nowhere and fills the streets instantly, with passersby running, squelching, trying to keep dry to no avail. The rain is too fast, too massive. Nothing escapes it.
I run to the window, feeling the droplets splash against my legs, fighting the gusts of air, the cold and damp. As I manage to click the latches into place, securing my room, I remember…. If you were here, you would do this for me. You would keep me safe from the noise, from the cold. You’d chuckle, while holding me, call me childish, but still, you wouldn’t let go.
If you were here…

… but you’re not.

 

You broke my fucking heart

Filed under: Story — Tasha @ 6:20 PM

You don’t call. You don’t write.
I think: What did I do wrong?
Did I come on too strong?
Didn’t put up a fight?

You broke my fucking heart
Just four days into it
You did the running bit
and tore my hopes apart

Son of a bitch!!!
All day long I wait for you
Hoping that it isn’t true
And that you didn’t ditch

…..

I’m in fucking pain, you dipshit! Why the fuck did you have to do that? Was it fucking fun for you?! Making me flutter inside and then ripping my fucking hopeful heart through my nose?! You stupid, stupid cunt! I fucking hate your fucking player guts! I didn’t expect too much, I reined it in, so I don’t scare you off. And what do you do? You fucking run away!
It was too fucking easy, wasn’t it? I’m not that much of a challenge. I see something I like I don’t pretend. I don’t mindfuck. I say what I want. And where’s the fun in that, am I right? Well fuck you and your kin!
You were too fucking good to be true. And too fucking high and mighty for the likes of a lowly Balkan bitch. Too tall, too sexy, too smart for me. Oh to hell with you. The lot of you. All who came before you and gave me hope and took it away. I hope you feel the way I fucking do right now. I hope somebody burns you as much as you’ve burned me in such a short while.
BUt, it’s my own damn fault, isn’t it? Hoping with somebody I don’t know. My own fault for feeling like I’ve known you forever, like you were as close to ideal as I’ll ever get. Serves me right, right? WRONG, you fucktard! Who gave you the fucking right to do that? Who died and made you High Executioner?

…..

Please come back….

 

Thinking Babies 28/06/2010

Filed under: About,Uncategorized — Tasha @ 1:38 AM

“Juno” was not a good choice of movie for tonight. Or the current year. My hormones have been fucking with my skull for an eternity now. I get down to Kraken-scale depths of depression and general idiocy, thinking “I want to have a baby”. Me! Anybody who knows me, knows I don’t like kids much. At least not in the pooping, screaming, barfing, fun-sized exorcist pack. And here I am, my brain filled with hormonal madness, my ancient genetic imperative hammering inside my head “propagate the species! The Humans march on”.

Shit, my dad would have a (third) heart attack if he read this blog post. He thinks that being a mum is something a female person should do at a young age, so she can grow with the baby. Yeah, good one, dad. You’re not the one who ends up with the stretchmarks, sagging tits and a vag the size of an airport hangar. Plus, this growing-with-the-kid shtick… The whole family knows how that one turned out for my nephew…

I know... he's adorable... but he won't be able to tie his shoes...

My OCD, extremely practical nurse of a mum would say that kids should be postponed as much as possible. She had me at 38. Way to push your luck there, mum. Not only does the risk of the kid having Down’s after the age of 36, but hey, you might drop dead before the kid makes it to 18. Thankfully, she didn’t. I hope she never does, or that somebody invents a stasis chamber a bit before she’s suppose to. She has instilled in me the fear of having kids or having kids early, not sure which.

One thing that neither of my parents can be conveniently blamed for is that I think babies are gross. I mean, they’re always sticky. They smell funky most of the time. They can’t tell you what’s wrong if something’s wrong. They just scream at you and you have to guess what they need. They burp and spew and shit and piss constantly. And who cleans them up? You do!

Have you seen the price tag on one of those things?! You could buy a friggin Lamborghini with the cost that these little monsters impose upon you. They need diapers. Loads of diapers. And powder. And cream, so they don’t chafe. And then you have to feed them… well, once you’ve dried up and you can tuck your boobs into your socks. There’s fruity stuff and veggie stuff. But it’s not all good. It must be organic. What the hell is organic anyway? They need bottles and baby monitors and cribs and strollers and those chewy things for when they start teething…

adorable...

And then come the clothes! Oh, good Batman, deliver us from the clothes. It’s evil. Evil in fabric form. I mean, the outfits, they’re so cute. You have to buy tons of them. Have you noticed how anything tiny is almost automatically cute? So you buy a plethora of tiny clothes and shoes and itsy bitsy socks and beanies. And what does the little bundle of joy do to say thanks? It grows out of them! In a matter of months! All that good cash. WHOOSH! Gone! There used to be this awesome tradition, which my mum used to do and my aunt… come to think of it, my whole family and a couple of families connected to ours. One kid grows out of the clothes, you give them to another kid that is the convenient size. Hand-me-downs. At least til the graph of the growth function is at a less steep angle.

I firmly believe, like them or hate them, if you’re gonna have a kid, you should plan ahead. Even if it’s a “happy” accident or something. If you’re having it, have it right. Don’t do a half-ass job of it. No kid signs a request to be born (this is my mum’s one). You’re having it, you take care of it. Or don’t have it. I’m so pro-choice, it’s not even funny. Some people just aren’t meant to be parents. I don’t know if I’m one of those people, but if a condom breaks or I forget to take my pill or I get raped, I want the option of not going through with having a child. And I don’t want some religious, frustrated Jesus freak telling me it’s murder. It isn’t. And even if it is, are you telling me you’ve never squished a mosquito in your whole life? Because it’s about the same, if done early on. Cast the first stone now, bitch! 😛

Ok, I admit, that’s a bit harsh, but hey, it’s sometimes the only way to get a point across. Anyway, back to my original ranting.

there... now it has all the cash

So even if I am one day financially secure enough to be responsible for one more person, how to go about it? Do I find some guy, fall in love, have a baby, stop paying attention to each other, start resenting him, start resenting the kid, turn bitter and repressed, ruin the lives of all three? Do I walk into a sperm bank, ask for certain qualities and have a nice date with a test tube, holding my fingers crossed that it works? Have a one night stand with Studly McStudPants and have his little racers spread his glorious biker DNA all over my lucky little egg cell? Or do I adopt?

I totally forgot where I was going with this, but, PS… Best pay I can hope for is 2.000 euros per month. I just calculated on some weird-ass baby calculator thing that the average cost of raising a kid is about 151.307 euros. But lets round it up to an even 200.000, because you know you’re gonna need presents and field trips and parties and shit… That is 11.200 per year (for 18 years) which is almost 1000 euros per month. How would I pay my rent?!

 

eDomaćica: Tašine kvazi-tortilje 19/06/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 10:01 PM

Tortilje, tortilje, tortilje… Tortilje se koriste za oko 20 jela… Sa oko 30 preliva za svako…. Tortilje, tortilje, tortilje… Nemam vremena ni volje da čitam sve recepte. Sigurna sam da se ovoga već neko setio, ali eto… praviću se kreativna 🙂

TAŠINE KVAZI-TORTILJE

Ovaj recept će se sastojati iz 4 dela. Ima dosta posla. Ali bolje da zasučemo rukave nego da gladni sedimo i kukamo, zar ne?

Osnovno sredstvo

1. GUACAMOLE

  • Oljuštimo 2 avokada i ubacimo u činiju. A da, takođe izbacimo koščicu 🙂
  • Iscedimo 1 veći limun u šoljicu i u njemu rastvorimo kafenu kašičicu soli.
  • Jedan ceo mladi luk očistimo i isečemo pola po dužini, a potom na što tanje režnjeve. Moja mama tvrdi da sam ja šizofreničar i da presitno seckam, ali poenta je da što je tanje isečeno, lakše će se uklopiti u sos… Ovo je objašnjenje koje sam i njoj dala 🙂
  • E sad zaguljen deo. Ja volim malo ljuće stvari, tako da ću reći 2 feferone, ali može i jedna. Ne može bez. Kasnije ću smisliti zašto. Znači, 2 feferone sitno naseckamo.
  • Feferone, limun, so i luk dodamo u činiju sa avokadom i gnječimo… i gnječimo… i gnječimo letnji dan do podne. Ovo ne treba raditi mikserom jer hoćemo da ostanu gromuljice.
  • Kada smo ubili boga u avokadu, sos (nije sve što je tečno sos) ostavimo u frižider, da nas sačeka dok završimo ostale stvari

2. PILETINA

Ovde opet nastupa moja šizofrenija 😀

  • Uključimo peć na 200°C
  • 500g razne piletine naseckamo na 1x1x1cm kockice. Razna piletina je ona kutijica u kojoj nije samo belo meso već ima i očišćenih bataka, karabataka, tako toga.
  • Iseckanu piletinu ubacimo u činiju.
  • Dodamo 1 šolju prezla, 2 supene kašike aleve paprike i 1 supenu kašiku čilija. Opet, ja volim malo ljutkasto, te stavih uvršenu kašiku.
  • A da… treba i so i biber 🙂
  • Sve lepo izmešamo dok se ne izjednači
  • U pleh položimo papir za pečenje i rasporedimo piletinu
  • Ubacimo u peć i pečemo 10 minuta, potom promešamo, da se komadići razdvoje i pečemo još 10 minuta.

3. POVRĆE

  • Tanko iseckamo jednu veću crvenu papriku i 2 manje tikvice
  • 250g šampinjona isečemo na kockice.
  • U šerpi zagrejemo 2 kašike maslinovog ulja
  • Ubacimo 1 čen belog luka i malo ga propržimo dok ne krene da menja boju
  • Ubacimo papriku i uz mešanje pržimo dok ne omekne
  • Dodamo tikvice, pečurke i pola čaše vode.
  • Smanjimo vatru na 2 (pod pretpostavkom da je do malopre bilo 3 i da je 3 najviši broj), poklopimo šerpu i pustimo da se krčka 10 minuta.
  • Kada se svo povrće smekša i skuva, šerpu otkrijemo, da bi voda isparila.
  • Dodamo so, biber, pola kašičice đumbira, 2 kašičice aleve paprike, pola kašičice ruzmarina, pola kašičice timijana i 1 kašičicu čilija.
  • Kuvamo dok ne ostane samo malo vode pri dnu.

Ova slomljena je taman dobro došla da se vidi sadržina 😀 (bar se ja tako tešim)

4. SASTAVLJANJE TORTILJA

  • Tortilje pripremiti po uputstvima na pakovanju. Ja sam se zeznula i zaboravila da izvadim jednu na vreme tako da je bila sva suva i krckava, ko što se gore može videti.
  • Na tortilji razmažemo punu supenu kašiku guacamole sosa
  • Na sredini, po prečniku, poređamo kockice piletine i preko prelijemo povrća
  • Urolamo tortilju.

Eto, to je sve. Dovoljno za 8 tortilja.

 

PzP: Dan 1 11/06/2010

Filed under: PlanZaPariz,WornAllStars — Tasha @ 9:26 PM

Svojevremeno sam imala studentsko putnički blog pod imenom WornAllStars, koji sam s vremenom napustila. Ali i dalje volim da putujem. I dalje volim da pišem i davim ljude svojim mišljenjem, tako da evo, zvanično, proglasim da se WornAllStars preselio ovde. Primamo poklone za useljenje 🙂

Mi, avanturisti, studenti plitkog džepa i dubokih snova, se spremamo na put do Pariza. Odvažna tri ženska bića, nikad ranije zajedno duže od 2h, sada će provesti zajedno 17 dana. Zvuči pomalo kao neki reality show. U svakom slučaju, sve tri patimo od blage opsesivne kompulsivnosti iliti napada panike, kada se susretnemo s nepoznatim. U ovom slučaju pod kategoriju “nepoznato” spada grad svetlosti. Svi smo čuli za Ajfelovu kulu, Luvr, tako te stvari. Ali za svaku od tih bar 7 stvari za koje smo čuli, postoji još 77 stvari za koje nismo. Te se ja uz pomoć i podršku divnih mi drugarica bacih malo u istraživanje.

Prvog dana ćemo na Orly stići oko 12h, ako nas bogovi Male Crne Kutije posluže. Posle toga treba nas tri i naše dve ogromne torbe da nekako dospemo do 14. arondismana (moja nastavnica francuskog se upravo obrnula u grobu, iako još nije mrtva). Ima neke zavrzlame tipa da li uzeti RER B ili RER C, što je železnica i koliko sve to košta. Sajt kaže jedno, wikiTravel drugo, moja LonelyPlanet knjižica treće, te nikako da se složimo. Ali predpostavimo da ćemo na ovaj ili onaj način srećno stići do odredišta.

Predpostavimo da nam je ovo sve oduzelo 3h. I sad, 3 popodne je. Šta raditi narednih par sati? Možemo:

a) spavati

b) pogledati nešto

Biramo “pogledati nešto!

1) Cimetière du Montparnasse

Mnogije su važni ljudi ovde sahranjeni. Ok, možda je malo morbidno ići okolo i gledati i slikati se kraj nadgrobnih spomenika. Ali nije ni upola toliko morbidno kao sajt findagrave.com. Bilo kako bilo, sajt je krajnje koristan. I evo liste za odstrel (definitivno nije najbolji izbor reči):

  • Michèle Arnaud (1919–1998), singer
  • Frédéric Bartholdi (1834–1904), sculptor of the Statue of Liberty
  • Charles Baudelaire (1821–1867), famous poet
  • Simone de Beauvoir (1908–1986), feminist philosopher & author
  • Samuel Beckett (1906–1989), Irish author, playwright & poet
  • Marcel Alexandre Bertrand (1847–1907), geologist, founder of the plate tectonic theory
  • André Citroën (1878–1935), founded France’s Citroën automobile factory
  • Gaspard-Gustave Coriolis (1792–1843), mathematician
  • Eugène Ionesco (1909–1994), Romanian playwright
  • Kiki (1901–1953), singer, actress, painter, “Queen of Montparnasse”
  • Guy de Maupassant (1850–1893), author
  • Eric Rohmer (1920–2010), Film Director
  • Camille Saint-Saëns (1835–1921), composer & performer of Romantic classical music
  • Jean-Paul Sartre (1905–1980), French philosopher & novelist
  • Susan Sontag (1933–2004), American author & philosopher

Mrzelo me da prevodim 🙂 A ovde je mapa, doduše kompletno beskorisna, jer ne navodi ko je gde sahranjen, a evo i jedne starije, ali značajno korisnije.

Evo, francuska kopija Ćele kule

2) Catacombes de Paris

E, pogledasmo grobove sa gornje strane, sad da ih vidimo sa donje. Veseo ovaj 14. arondisman, nema šta.

Da ne poveruješ šta ljudi rade sa mrtvima! Do 18. veka, a i to pred sam kraj, su ih trpali levo i desno, gde god stignu. Ne bogate, naravno. Mogu samo da zamislim miris. Mogu, al neću. I onda se neki pandur setio da leševe mogu strpati u rudnike. Pandur sa dobrom idejom. Koliko je to kul?

Inače, šetnja kroz katakombe je duga oko 2km, što vremenski treba da izađe na 45min. Ima 130 stepenika nizbrdo i 83 uzbrdo (ovome se ne radujem ni najmanje). Cela stvar je otvorena od 10 ujutru do 5 popodne. I na kraju, jedan mnogo kul sajt o katakombama.

I na kaju, da ne bi sve bilo tako tmurno, evo pesmice, koja se odvija u katakombama.


 

eDomaćica: Tetkina embargo gibanica 09/06/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 8:03 PM

Ovako izgleda gibanica posle dva dana u frižideru

Vikipedija kaže:

Gibanica je vrsta srpske slojevite pite, obično nadevena belim kravljim sirom sa uljem i jajima, ili ređe, umesto sira, sa mesom, krompirom ili spanaćem. Od pite se razlikuje po nešto debljim korama. Slojevi kora i nadeva se mogu ređati ravno, ili češće kao zgužvane kore natopljene nadevom sa ravnom korom na dnu i  vrhu (ova varijanta se zove gužvara).

Nešto, nešto, bla bla bla. Standardna gibanica će imati sir. Fensi gibanica će imati i kajmak. Moj komšija tvrdi da je moja baka stavljala trideset jaja u gibanicu. E, ovo neće biti ni jedna od tih gibanica 🙂

Usput, da podelim malo u bližoj prošlosti stečene mudrosti: Jedina razlika između ređane gibanice i pite sa sirom je u debljini kora.

Da krenemo?

TETKINA EMBARGO GIBANICA

  • Uključimo peć na 180°C
  • U dubljoj posudi umešamo 5 jaja, 750ml jogurta i 5 kašika običnog ulja (tj. suncokretovog)
  • Pleh u kome ćemo peći namažemo s uljem (da se gibanica ne zalepi)
  • Na dno položimo jednu celu koru, tako da krajevi vire iz pleha
  • Jednu koru odvojimo za kasnije
  • Ostale kore cepamo na pola, delovem umačemo u smesu jaja i jogurta i ređamo u plehu
  • Kad nam ponestane kora, uzmemo onu koju smo odvojili i stavimo preko pleha. Ivice uvučemo pod nagužvane kore, koliko je god moguće.
  • Kada su kore uspešno ušuškane, u sada praznu činiju od smese jaja i jogurta sipamo malko vode (oko pola čaše) i sakupimo ono jaja i jogurta što je ostalo po dnu i ivicama, te ovom novom… hm… emulzijom 🙂 prelijemo gibanicu.
  • Gibanicu pečemo oko 20min.

Ukratko:

500g kora
750ml jogurta
5 jaja
5 kašika ulja
10ml vode

30min
6 ljudi

Predlog: Evo lep sajt sa nekim receptom za gibanicu. Recept mi se ne sviđa, ali uputstva imaju sličice. Ako hoćete, gornja kora se može premazati s malo ulja, da lepše sija. Dobra ideja je gotovu gibanicu položiti na gornju koru, kako se sav materijal ne bi skupio na donjem delu (Jadna mala izvrnuta torto, vrh ti na dnu stoji!). Ako gibanica kojim slučajem nastaje u Sloveniji, jedine iole dobre kore su Hokus.

 

eDomaćica: Jazz kajgana 09/05/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 3:30 PM

Šta je kajgana? Neko kaze da su umućena jaja, neko ih ne muti pre nego što slete u tiganj, neko dodaje mleka, neko ne. Onda dolazimo na još veći problem pri pitanju ‘Šta je omlet?’. Da ne bi došlo do pometnje ja ću lepo svoje definicije ovih pojmova dati u slici 🙂

E ovako:

1) tr00 KAJGANA: Nastaje od premeštanja i mućkanja jaja u tiganju. Mogu se umućkati i pre tiganja.

2) PITINO DETE: Ovo se dešava kad pravite prženice, pa vam ostane smese i onda je samo ubacite na vrelo ulje.

3) OMLET: Kad ljudi kažu omlet, misle na ovo.

4) OMLET: Kad ja kažem omlet, mislim na ovo drugo. Malo gušća smesa za palačinke, ispečena u jednom potezu. Moja mama ovo zove debela kajgana. Moja mama nema pojma.

5) PALAČINKA: obična.

6) PALAČINKA: američka.

Sad kad smo to razjasnili, da pređemo na recept. Samo da na brzinu objasnim: kajgana je nastala u kooperaciji eDomaćice i Jazzve, pa eto…

JAZZ KAJGANA

  • Narežemo 2 tanka mlada luka na tanke kružiće.
  • U tiganju zagrejemo 2 kašike ulja i kad je vruće unutra ubacimo mladi luk.
  • Umutimo 3 jajeta u čančetu i posolimo.
  • Narežemo 1 mladi luk na deblje kružiće.
  • Kada luk u tiganju omekša, ubacimo umućena jaja i preostali mladi luk.
  • Mešamo.
  • Dok mešamo, dodamo bibera po ukusu i 1-2 kašičice tucane ljute paprike.
  • Kada se jaja stvrdnu, skinemo s vatre.

Ukratko:

3 mlada luka
2sk ulja
3 jajeta
so, biber, tucana ljuta paprika

Predlog: Koriste se i listovi mladog luka. Kajgana ide lepo uz jogurt i crni hleb.

 

The Downeaster “Alexa”

Filed under: Music,Suggestions — Tasha @ 2:29 PM

The radio is having a Billy Joel weekend and I heard this song today for the first time. It’s one of those things one might call “hauntingly beautiful”. To explain the name: A Downeaster is a type of fishing boat. Billy Joel actually owns a Downeaster named “Alexa”, after his daughter. I borrowed the image from thesisprocrastination.com.

Billy Joel and his Alexa

The man and his boat

If I close my eyes, I can see the dark skies and faraway soft lights of boats out at see, when I listen to this. The strings make up the sounds of seagulls, the drums – the beating of the waves agains the hull. Wish I could do this song justice.

I made an approximate route, mentioned in the song.

Here are the lyrics.

 

eDomaćica: Njoke sa gorgonzolom 19/04/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 10:58 AM

Ovako izgleda komad gorgonzole. Pogledajte pažljivo. Kome god deluje odvratno na prvi pogled, ima moju punu moralnu podršku. Jer zaista… budimo objektivni… izgleda grozno. Ali! Uvek postoji ali. Ali, to ne znači da ga ne treba probati. Ko god, na osnovi izgleda, odbija da proba gorgonzolu ce dobiti dvadeset udaraca varjačom po pozadini od eDomaćice. Jesam opasna, a? 😉

Danas ćemo pričati o njokama sa gorgonzolom, kao što u naslovu i piše. Ovo je super brzo gotovo, ako zanemarimo kuvanje njoka.

a
a

NJOKE SA GORGONZOLOM

  • U lonac sa 3 ili 4l provrele, posoljene vode sipamo 1kg njoka i ostavimo da se kuva. Kada njoke isplivaju na površinu, pustimo ih još jedno 5min. Znam da sam ovo već pisala ovde, ali sam došla do zaključka da njoke treba probati, jer ova fora sa isplivavanjem nije 100% efektivna.
  • Kada su njoke gotove, stavimo u dublju činiju, pokrijemo da se ne ohladi i bacimo se na pripremu sosa.
  • U teflonski tiganj sipamo 200ml pavlake za kuvanje (koja nije isto što i slatka pavlaka, biljna pavlaka, pavlaka za kafu i šta ti ja znam). Bitno je da je tiganj teflonski jer će se u suprotnom sve lepiti.
  • Ringlu uključimo na 2 (ako je najveći mogući broj 3) i malo promešamo pavlaku dok se greje.
  • Kada se pavlaka zagrejala, u nju ubacimo 150g gorgonzole u kockicama (ja i dragi mi ukućani svi volimo malo konkretniji ukus, te sam ja ubacila 200g)
  • Mešamo u tiganju dok se sir ne istopi i cela smesa malo ne zgusne.
  • Kada je sos gotov, ubacimo ga u činiju sa njokama i izmešamo.
  • Za dekoraciju se snađite sami.

Ukratko:

3-4l vode
1kg njoka
200ml pavlake za kuvanje
150-200g gorgonzole

15min
4 osobe

Konacno osposobila fotoaparat 🙂

 

eDomaćica: Njoke sa sosom od pomodorina i fetom 10/04/2010

Filed under: eDomacica — Tasha @ 7:30 PM

Ah, vreme je užasno. Tačno prelazni period između nemaštine na koju naviknemo zimi i šarenila raznoraznih voćki i povrćki koje donosi leto. Da citiram zeku iz ‘Čudesne šume’: Mrzim mrkve iz frižidera. S tim da je u pitanju paradajz i nije iz frižidera nego je iz staklenika. Em je ogroman, em je zelen iznutra, em ne miriše na paradajz, em nema ukus ni na šta. Zato sam se odlučila za pomodorine. Jednostavno su izgledali bolje. Mislim, vidi sliku. Nisu li precakani?

Tako da, evo ga, jedan lep, svež, letnji recept:

NJOKE SA SOSOM OD POMODORINA I FETOM

  • U… hm, šta znam, recimo 3 ili 4l vode ubacimo prstohvat soli i stavimo da se kuva. Znam, zuči neodređeno. Evo određenije: Pola dubokog lonca u kom bi inače kuvali špagete.
  • Kad voda zavri, ubacimo 1kg njoka. Smanjimo vatru i pustimo da vri. Kad njoke počnu plutati po površini, vreme je da ih procedimo. I sklonimo s ringle, naravno.
  • Proceđene njoke sipamo u duboku posudu iz koje ćemo ih servirati.
  • Ok, sad smo završili sa njokama, da se bacimo na sos. Znači, dobila sam suvi triper seckajući 500g pomodorina. Ako imate neku automatsku seckalicu, preporučujem je od sveg srca. Ako ne, onda iseći pomodorine na tanke, što tanje listiće. Nema potrebe da se ljušte. Još je pipaviji posao nego seckanje. Užas živi! Ali, sa srećom, jedini težak deo ove pripreme je sada gotov.
  • U tiganju zagrejati 2 kašike maslivog ulja.
  • Kad je ulje vrelo, ubaciti u tiganj naseckane paradajziće. Sa sve sokom, semenkicama, kožom, ma sve! Malo promešamo, smanjimo vatru i pustimo da se krčka.
  • Uzmemo 5 listića bazilike i narežemo ih sitno, te dodamo paradajzu, uz mešnje.
  • U sos dodamo izgnječena 3 čena belog luka. ‘Ali, eDomaćice, zašto izgnječenog?’ – čujem da pitate (ok, možda treba da idem na konsultaciju sa psihologom… čujem glasove). Pa jednostavno: Zato što je lakše ubaciti ga u onu gnječilicu, nego ga seckati. A i kad bismo ga seckali, trebalo bi prvo njega propržiti, a ako nismo pažljivi, ko što ja nisam, lako zagori, pa bude gorak i ode mast u propast.
  • U sos još dodamo so i biber po ukusu, 1/2 kašičice đumbira u prahu i na vrh noža tucane ljute paprike.
  • Ostavimo da se krčka još 5min uz lagano mešanje.
  • Kada je sos gotov, sipamo ga u činiju sa njokama i sve zamešamo da se izjednači.
  • Serviramo posuto izmrvljenom fetom.
  • Ukrasimo usitnjenom bazilikom.

evo, ovako je ispalo, samo nisam imala baterije da slikam 🙂

Ukratko:

1kg njoka
500g pomodorina
2sk maslinovog ulja
7 listova bazilike
3 čena belog luka
so, biber
1/2kk đumbira u prahu
malo tucane ljute paprike

30 minuta

4 osobe

Predlog:
bazilika = majčina dušica
Umesto tucane paprike može čili. Ja sam inače htela lepo sušenu baziliku, al nije bilo, pa sam dohvatila onu koju mama uzgaja pored prozora. Ako nemate sveže, za kuvanje je sasvim dobra i ona obična. Za ukrašavanje i ne baš. Došla sam do zaključka da koliko god fete pospem po njokama, ljudima nije dosta, tako da preporučujem da se uz njoke donese i čanče sa fetom, pa ko voli – nek izvoli. Umesto fete može parmezan, ali je ovako milion puta bolje.